|
*
* MOJ STARI BLOG *  .. i nevinoscu sja tvoje lice, dok nedostizan kao sjena nastavljas svoj let.. negdje je sakriven tvoj svijet.. ja plovim miran, baš kao da još te imam, i lažem da sve je dobro i da bolje ne može, a može.. some dreamers **
klancho!!! °°..Only2you..°° ^^ dea . drunk of the music. Smile :) Glumičin život..... .TraCey. Sophie. woman on a mission xX.B.Xx Don't say goodbye Alice odaberi drugo ime Izzy deica ^^ E.M. |
Give me a reason but don't give me a choice. Cause I will just make the same mistake again.
subota, 04.12.2010. - 11:30 Dugo nisam pisala. A svašta se događalo. Jednostavno ću to nazvati "nije mi se dalo." Nastojim ne razmišljati o stvarima koje mi smetaju, nastojim prema svima biti dobra i otvorena, nastojim biti sretna.  i svašta mi se mota po glavi. a ne želim to. Želim da mama i nono prođu dobro na operaciji, da bude okej i da ne bude nekih posljedica. Želim da se Ona vrati iz Amerike, da je zagrlim i da bude tu. Želim sve svoje osjećaje staviti na papir, ili barem ovdje..ali.. kada počnem pisati, nemam puno toga za reći. Trening mi fali za poludit, želim opet dolaziti doma da neznam za sebe od umora, leći na kauč i dignuti se samo tako da bih otišla u svoj krevet. Fali mi ono mučenje, jer za trenirati veslanje treba u jednu ruku biti mazohist. Jer kad najviše boli, kad mišići peku, e tad treba stisnut zube i nastaviti dalje, unatoč nevjerovatnoj boli. Ali to me naučilo da u životu ne smijem odustati ma kako teško bilo.  Škola. Ubija me. Previše togaa za učiti, naporno je. Želim da završi. Jedva čekam Božić. želim bijeli Božić. jedva čekam polnočku i onaj zajednički obiteljski ručak. obožavam to razdoblje. Za Novu neznam di ću, i to me zasad ne brine.. ali kad se sjetim da nema puno vremena do 31.12...ovo vrijeme zaista brzo leti. Neznam bi li trebala biti s Njim u vezi. ali psst, to nas dvoje razmišljamo ali nitko ne zna za to ! Hvala svima na komentarima, volim pročitati dug i iskren komm !  Kad padnu porazi i prođu ponosi ja bit cu kao nekada.
petak, 19.11.2010. - 16:23 danas sam bila na profesionalnoj orijentaciji i na temelju testova koje sam riješavala mi je došlo da bi mi najviše pasala ekonomija ili rad s djecom u vrtiću kao odgajateljica ili rad s djecom koja imaju poteškoča u ponašanju. a ionako planiram ići ili na menadžment u Opatiju ili kao odgajateljica u vrticu ali neznam jos gdje. tako da mi je drago što je to ispalo ali opet moram jaako dobro razmislit gdje ću od ta dva faxa jer oba dva imaju svoje pluseve i minuseve.  psihologica mi je rekla da na temelju odgovora je na grafovima ispalo da imam neki problem koji me muči jako, koji traje već dugo i ne riješava se baš.. moglo bi se reći..... ali tješim se da će biti sve okej, nema mi druge nego tako misliti..  moj jako dobar prijatelj. ne želim da počne osjećati nešto više prema meni.. ne kažem da osjeća jer ja znam da to nije tako makar svi tvrde suprotno. ali niti ne želim da počne biti istina. ne mogu i ne smijem dopuštati iste greške. opekla sam se dovoljno sa Ž. i zato mi smeta, bas mi jako smeta kada zajebavaju mene i ovog frenda za nešto što nije tako. jer još uvijek imam rane koje svaki put iznova zabole.  ova država. Ogromna nezaposlenost. Ljudi koji obave svoj rad i onda im se to ne plati po par mjeseci ili uopće (u slučaju da ste obrtnik). Šta oni misle, od čega će živjeti njihove obitelji? od sunca? od zraka? Sve me to taako ljuti. Uvjek mislimo da se dešava nekom drugom ali to je taako blizu nas. Neznam di ćemo završit ako se takvo stanje nastavi. I hate when my mind won't shut up when im trying to sleep . . .
subota, 06.11.2010. - 11:37 Moja osoba koju jako volim, u prijevodu, moj bivši je definitivno osoba koju obožavam.. on je uvjek tu, uz mene, u dobrim i lošim stvarima. Ne pušta me samu nikada. Znam da će mnogima zvučati čudno jer ipak smo prekinuli, ali eto ostali smo si super, čujemo se svaki dan i jednostavno smo jedan drugome "posebna osoba".. ipak smo bili skupa 3,5 godine..  a onaj frend... Ž.. Opet je to učinio. Povrijedio me opet. Ovog se puta ne mislim osvrtati natrag. Ne. Nema više. Gledam naprijed. To sam rekla puno puta.. i onda bi mi opet zafalio.. i sve bi islo po starom.. Sad je stvarno gotovo. Jer tako jednostavno mora biti. bolje je za oboje. Volim osjetiti da sam nekome važna, da je nekome stvarno i istinski stalo do mene.. ali ponekad me upravo to i plaši.. strah me da se ne vežem previše za neke nove ljude pa da ostanem povrijeđena kao i xy puta do sada. ... Puno mi stvari, starih navika, običaja i osoba fali s vremena na vrijeme.. ali pokušavam to sama sebi zabraniti, pokušavam ne razmišljati i ne pisati o tome jer... previše boli.  Danas nono slavi 70.rodendan i idemo na zajedničko obiteljsko okupljanje.. Obožavam takva okupljanja i nadam se da će biti super !  Čestitam četvercu na osvojenoj zlatnoj medalji na svjetskom prvenstvu.. samo ljudi koji se bave veslanjem znaju koliko tu ima truda, napora, odricanja i volje !  Puno vam hvala na lijepim komentarima ! Budite mi svi dobro... only2you vrati se brzo.... I miss you........so much..
utorak, 26.10.2010. - 23:18 fali mi. jako. neizmjerno. Moja najbolja frendica. ona je osoba kojoj mogu reći sve, od A do Ž, jedina koja točno zna kako se osjećam, zna prepoznati ono što mislim i želim, zna prepoznati i ono što ne kažem. sve mi vidi u očima, zna točno što mi treba reći da se osjećam bolje. zna me utješiti. najbolje. Fali mi. Otišla je na faks u Ameriku. svi putevi interneta koji nas donekle spajaju, sve je to ništa u usporedbi s njenim osmijehom, s njezinim rječima utjehe i sreće. Želim ju ovdje. sada. Želim ju zagrliti i poljubiti i pokazati joj da sam tu. Za to ću morati čekati sredinu ili kraj 5 mjeseca. Još se sjećam našeg zadnjeg zagrljaja prije nego što je otišla, i kako sam plakala nakon njega. boljele su me te suze. jako.  Ne razumijem neke ljude. nikako. Ja možda čak i previše suosjećam s tuđim nesrećama, životnim pričama, nepogodama u svijetu. zato ne razumijem kako netko može samo odmahnuti rukom i reći "mah, jbg, to se ne događa meni." Pa kako netko može tako reći.....nikad neznamo što nam se u životu sprema.. jos nešto. ja uvjek dođem do nekoga kad mu nije dan, uvjek se štp više potrudim nekoga utješiti i većinu puta uspijem, jer to zaista i želim. ali kada je meni nešto, ljudi pitaju Šta ti je? i onda čak i kažem i očekujem neku utjehu, ali dobijem 2-3 isprazne riječi i...onda se osjećam jos lošije.. jer odmah promjene temu.. a meni je raspoloženje jednako.. u ovo ne spadaju moja naj frendica koja je u Americi ali se trudi pisati mi mailove i sve zna.. i moj dragi, također, koji je uvjek tu za mene i voli me. premda smo prekinuli prije 10 mj. ali on je osoba koju obožavam. Ali neznam, htjela bih i od drugih ljudi dobiti utjehu. kao što je i ja njima dajem..  ovih dana me hvata nostalgija, ogromna.. baš....velika. i boli me. jako me boli. Onaj frend, Ž, o kojem možete pročitati dosta na mom prošlom blogu čija se adresa nalazi u boxu.. fali mi on.. kao frend, što mi je uvjek i predstavljao.. često se sjetim, prođe mi kroz glavu kako je nekada bilo a kako je sada.. sjetim se svake naše gluposti, svih naših "ozbiljnih" ragovora, svega što se tiče njega.. fali mi..stara bolna rana.. makar znam da je očito ovako moralo biti.. ž: "Otkad sam te sreo ja sam bio drugi čovjek, a kad sam te izgubio , uništilo me to." Ali, još uvjek, negdje duboko u mom srcu tinja nada da će sve biti ponovo okej.... ** neznam dali ovo netko zbilja čita ili ne, cjenim blogere koji iskreno pročitaju i komentiraju post. takvima uvjek vratim istom mjerom. Ukoliko netko ima želju da ga stavim u linkove, samo kažite your dreamer. ** :)
petak, 22.10.2010. - 18:48 ja. Novi blog. ako me se netko sjeća, ja sam (stari blog) ..odlučila sma počet pisat novi blog. Za one koji me neznaju, evo da se malo predstavim ! Imam 18 godina. 4.sam razred srednje škole. Jednostavna a nekad jako komplicirana. Volim ljude. obitelj, prijatelje i dragog. životinje. osmjeh. sport. volim pravdu. volim osjećaj sigurnosti i sreće. brzo praštam..zaboravljam. sport je moj život. veslanje.prije sam bila darkerica i imala sam mračnije razmišljanje o životu. sada je totalno drukčije. volim život ! Odlučila sma opet pisati blog jer..želim negdje napisati sve svoje misli.. i podjeliti ih s vama. Nadam se da se čitamo.. ubrzo će doći novi post.  |
